BRZI INDIJSKI RUČAK

Mung daal or chawal

Često mi se dogodi da sam gladna i umorna istovremeno, željna ukusnog obroka koji bi me podsjetio na neke ljepše dane a preumorna za dugotrajno kuhanje. Poznat vam je taj osjećaj?

Na engleskom se takvo jelo zove  „comfort food“, često kalorično, masno ili bogato ugljikohidratima ali tako ukusno, raskošno, puno osjećaja, uspomena i na koncu, utjehe. Da, hrana ima tu moć. Zato ju tako volimo. Ta savršena harmonija boja, okusa i mirisa ima moć utjehe. Za mene je to zdjelica riže i leće. Za Vas? Voljela bih kada biste to napisali u komentaru ovog bloga.

Riža i leća imaju u Indiji kultni status neslućenih razmjera, možda kao sarma, čevapi i punjena paprika zajedno. Da, da, upravo tako! Zato, kad je Irena predložila da snimimo kulinarski video, znala sam odmah što ću kuhati – rižu i leću. Jer svatko tko se zanima za indijsku kuhinju mogao bi naučiti kuhati jelo koje je jednostavno poput pašte pomidori a opet isto toliko kompleksno i potpuno, utješno i hranjivo. Ja sam istinski zaljubljenik u rižu i leću ili kako mi kažemo Daal chawal.

Daal je jelo od grahorice ili sama grahorica (mahunarka). Za ovo jelo sam koristila Mung daal, mungo leću, ponekad zvanu i mungo soja. Malo začina, nekoliko rajčica, jedna paprika i Daal je gotov. Zaista tako jednostavno! Uz to skuhala sam rižu i poslužila salatu. Mungo leća je najlakša od svih grahorica i zato je idealna ako imate osjetljivu probavu. Bogata proteinima, vitaminima i mineralima, nezaobilazna je namirnica za sve a pogotovo vegetarijance, vegane i sve koji paze na prehranu.

Mung daal or chawal - mungo leća i riža

Nezaobilazna je za bolesnike, kuhana s rižom i minimum začina kao jelo zvano Khichadi. Ali to ćemo kuhati drugom prilikom. Danas kuhamo jednostavan brzi ručak.

Za četiri osobe vam treba:

  • 5 šaka ljuštene mungo leće
  • 5 šaka basmati riže ili bijele riže dugog zrna
  • 2 česna češnjaka sitno nasjeckana
  • 1 ljutika sitno nasjeckana
  • Komadić đumbira
  • 2 slatke ili ljute papričice, ovisno o ukusu
  • 1 crvena rogata paprika
  • 2 – 3 manje zrele rajčice
  • Kokosovo ulje
  • Začini: po pola čajne žličice sjemenki gorušice, kumina, mljevenog sušenog korijandra
  • 1 čajna žličica kurkume
  • Sol, chilli i limun po ukusu
  • Malo bosiljka, peršina ili svježeg korijandra

Kod brzog ručka je najvažnija dobra priprema. Prvo, isperite leću i namočite u vrućoj vodi i isto učinite s rižom (u zasebnim posudama). Zatim nasjeckajte ljutiku, češnjak, đumbir i papričice te u blenderu sameljite rogatu papriku i rajčice. Leću stavite u široku tavu ili wok, dodajte malo kurkume i soli te kuhajte na jakoj vatri dok ne zakipi. Pripazite na pjenu, voli iskipiti baš u onom trenu kad okrenete glavu na drugu stranu... Kuhajte otklopljeno na tihoj vatri uz povremeno miješanje. U tavici zagrijte 2 žlice kokosovog ulja, dodajte gorušicu i kumin i pržite na tihoj vatri dok ne počne pucketati a tada dodajte kurkumu i sušeni mljeveni korijandar i malo popržite dok se mirisi ne počnu širiti kuhinjom. Dodajte nasjeckano povrće – luk, češnjak, đumbir i papričice, posolite po ukusu i pržite par minuta. Po potrebi dodajte par žlica vode da ne zagori i kuhajte dok ne omekša te dodajte mljevene rajčice i paprike. Istovremeno obraćajte pažnju na leću, kad je skuhana dodajte joj gotovi umak od povrća, prokuhajte još koju minutu i začinite sjeckanim travicama.

Sad kad je leća gotova, možete se u miru posvetiti riži i salati. Izlijte vodu u kojoj se riža namakala i dodajte svježu vodu prst do prst i pol iznad riže, malo soli i žlicu kokosovog ulja te stavite poklopljeno na jaku vatru. Čim se počnu stvarati prvi mjehurići, smanjite vatru na najmanju kako vam ne bi iskipila i kuhajte dok se sva tekućina ne apsorbira. Probajte zrno, dva i ako je tvrdo, dodajte par žlica vode a ako je kuhano, samo ugasite i ostavite pokopljeno. Pripremite salatu po želji, začinite samo solju i limunovim sokom i vaš brzi indijski ručak je gotov.

Želim vam dobar tek!

SLANUTAK

Znam, dugo me nije bilo. Napisala sam jedan blog, jedan recept za chutney i nestala. Vjerujte mi, nije bilo namjerno.

U međuvremenu se dogodio prvi uvoz posuđa od palminog lišća sa svim komplikacijama koje su nas mogle snaći. Ipak, svi problemi su riješeni, analize obavljene, dozvole ishođene i promocija je krenula.

I tako, malo po malo i došli smo do ovog neobičnog proljeća, virusa, potresa, straha i promjena. Hodanje praznim ulicama nije baš ugodno iskustvo. Zrak je težak od straha i panike koje na prvi pogled ne vidiš, ali kada podigneš pogled, ranjeni grad te gleda sa srušenih krovova i kula, izviruje iza zavjesa na popucalim prozorima. Neravnine i rupe na cesti te podsjećaju na potres i nemar i nebrigu, ostaci zidova i dimnjaka ti govore da paziš kud hodaš, da spustiš pogled od tuge.

I onda uslijedi poziv na rođendan: budeš kuhala? Budem, a kaj? Indijsko! I donesi one svoje zdjelice!

Prva namirnica koja mi je pala na pamet je njegovo veličanstvo Slanutak. Osobno, obožavam slanutak i do danas nisam jela loše jelo od slanutka. Jednostavno, sa slanutkom ne možete pogriješiti. Od kuhanog slanutka prelivenog maslinovim uljem preko raznoraznih namaza, humusa i currya do pogačica i slatkiša, sve se to može pripremiti od suhog zrnevlja slanutka. Kantice čuvajte za prvu pomoć, zrnevlje uvijek imajte u smočnici. I ne zaboravite namočiti navečer, s malo soli ili bez nje, s malo sode bikarbone ili bez nje, uvijek će biti odličan. Ujutro ga isperite i kuhajte u toploj vodi, opet s malo soli i/ili sode bikarbone i po mogućnosti malo namočene i isprane alge kombu. I to je osnova za sve recepte od slanutka.

Ovdje vam predstavljam jedno jelo koje je nastalo na licu mjesta, u Marininoj kuhinji. Moja je namjera bila skuhati tipične Chole – slanutak sa začinima u umaku od rajčice. Slanutak smo skuhali, luk i češnjak nasjeckali, zagrijali kokosovo ulje, Ivan slavljenik i ja krenuli s prženjem začina kad je Marina upitala: a trebaš šampinjone? Pa baš bi mogla... Sjetim se mogulskog jela Shabnam iz Jainove kuharice gdje se miješaju grašak, šampinjoni i rajčica i pomislim, idemo probati sa slanutkom. Uspjeh je bio velik! Zato vam donosim ovaj recept.

Dakle, za Shabnam od slanutka za četiri osobe vam treba:

  • Kuhani slanutak – namočite 4 šake suhog slanutka
  • Mala glavica luka, sitno sjeckanog
  • 2 česna češnjaka, sitno sjeckanog
  • 3 – 4 srednje velika šampinjona narezana na listiće
  • Jedna kantica pelata ili nekoliko zrelih oguljenih rajčica
  • 3-4 žlice slatkog vrhnja
  • Par žlica kokosovog ulja
  • Sol, šećer
  • Začini – po pola žličice kumina, sjemena gorušice, mljevenog sušenog korijandra i praha đumbira
  • 1 žličica kurkume
  • Chili po ukusu i svježi korijandar

Idemo kuhati! U dubokoj tavi ili woku zagrijte kokosovo ulje, dodajte sjemenke i kad počnu pucketati, dodajte đumbir, sušeni mljeveni korijandar, chilli i kurkumu, smanjite vatru i polako pržite. Čim se miris počne širiti kuhinjom, dodajte luk i češnjak, pržite još par minuta te dodajte gljive, pojačajte vatru i pržite uz stalno miješanje te nakon par minuta, kad su gljive pustile svoj sok, dodajte sjeckane rajčice. Obratite pažnju da ne budu mljevene već baš sjeckane. Kuhajte poklopljeno 5-6 minuta, dodajte soli i malo šećera te kuhani slanutak. Podlijte s malo vode i uz lagano povremeno miješanje kuhajte dok se svi okusu ne prožmu i jelo dobije kremasti izgled. Na kraju dodajte malo vrhnja za kuhanje, kuhajte još koju minutu i posipajte sjeckanim listićima svježeg korijandra.

Za vegansku varijantu izbacite gljive i umjesto vrhnja za kuhanje dodajte biljno vrhnje od soje, riže, kokosa ili zobi. To više neće biti Shabnam već izvrstan curry od slanutka.

Uz ovo jelo tradicionalno se poslužuju pogačice bhature ali dobro se slaže i s rižom ili nekim pecivom.

Želim vam dobar tek!

DOBRO DOŠLI NA NITIN BLOG ! CHUTNEY CHUTNEY CHUNTEY !

Rođena sam u Indiji a odrasla u Zagrebu. Moj životni stil predstavlja svojevrsni most između naše dvije kulture. To se najbolje očituje u mojoj kuhinji koju bih nazvala spojem Istoka i Zapada, Sjevera i Juga. O roditeljima i dolasku u Zagreb ću vam pričati jednom drugom prilikom. Od njih sam naučila osnove sjevernoindijske kuhinje, gledajući majku kako priprema svakodnevne obroke ili upijajući sliku oca koji priprema nedjeljni doručak ili specijalitete za blagdane. Ali isto tako, ja sam njih upoznavala s jelima od samoniklog bilja kao i s domaćim specijalitetima bez mesa ili kolačima. Bilo je tu izvrsnih variva od ciganskog perja ali i nejestive gorke „lišade“ od štavelja. Učili smo zajedno berući bilje i uzgajajući povrće na organski način, bez upotrebe kemije i po biodinamičkom principu na našem Gruntu, kako smo ga zvali. Tako se već ranih osamdesetih rodila želja za kuhanjem i eksperimentiranjem s namirnicama i raznim kuhinjama i stvorila od mene kuharicu kakvu me danas poznaju moji bližnji. Pri tom moram spomenuti i jak utjecaj talijanske kuhinje tijekom života u Toskani. Talijanska kuhinja je toliko jednostavna za vegetarijance da ju morate prigrliti, učiti od nje i razvijati svoje varijante. Ali, to je nova priča za sebe. Za sada ću se zadržati na jednostavnim indijskim jelima prepunim okusa i mirisa.

Prvo vam želim predstaviti CHUTNEY. Chutney je umak koji spaja naizgled nespojivo i oduševljava skladom okusa i mirisa. Chutney je maharadža svih umaka! Kombinacije su beskonačne i ovise o sezonskoj ponudi voća i ukusu kuhara. Iz ovog ljetnog obilja izdvajam marelicu, voće s Istoka koje je osvojilo Zapad, kako svojim predivnim cvatom tako i ukusnim plodom. Upravo je marelica idealan izbor za početak zbog raskošnog okusa i mirisa. Kada biram marelice za svoj chutney, pazim da su plodovi zreli i čvrsti a opet niti pretvrdi niti premekani. Kupljene plodove pregledam, izdvojim oštećene te pustim barem dva do tri dana, obično na kuhinjskom stolu, da dodatno sazriju i razviju okus i miris. To je jako važno. Drugi važan detalj je izbor luka. Luk mora biti ljubičast i to po mogućnosti, dalmatinska slatka kapula prekrasnih sjajnih, velikih glavica. Zaključak je: idite na tržnicu, birajte domaće plodove, razgovarajte s prodavačima i pri tom se dobro zabavite!

A sada se bacamo na posao!

Chutney od marelica i đumbira

Potrebno je:

  • 3 kg očišćenih zrelih marelica
  • svježi đumbir, cca 10 cm
  • 3 velike glavice slatke ljubičaste kapule
  • 2 čajne žličice đumbira u prahu
  • 2 čajne žličice chillia u prahu
  • 2 čajne žličice garam masale
  • jabučni ocat
  • sol i smeđi šećer po ukusu

Priprema:

Očistite i nasjeckajte luk te ga stavite u veliki lonac, malo posolite i prelijte mješavinom octa i vode (otprilike 2:1) tako da prekrijete luk. Poklopite i stavite na jaku vatru da zakipi a zatim polako pirjajte na srednje jakoj vatri, pazeći da ne zagori.

Dok vam se luk pirja, naribajte đumbir i narežite marelice na manje komade i dodajte luku kad postane staklast i mekan. Smanjite vatru i kuhajte otklopljeno uz često miješanje barem 45 minuta. Kada marelice postanu kremaste, dodajte začine i kuhajte još cca 10 minuta te provjerite da li okus odgovara vašem nepcu. Po potrebi dodajte još malo soli, šećera, octa, malo zaljutite… Budite oprezni jer lako je dodati ali oduzeti nije moguće. Ipak, stajanjem se okusi sliježu i razvijaju tako da se sve zajedno stopi u jedan prekrasan sklad.

Dok se chutney polako kuha, pripremite staklenke. Idealne su one od cca 250 – 350 ml s novim poklopcima, trebat će vam 7 – 8 komada ali možete dodati koju viška. Uključite pećnicu na 100 °C i odmah stavite čiste staklenke i poklopce na grijanje. Trebat će vam 15 min, ovisno o pećnici. Ovu radnju uskladite s razvojem situacije na štednjaku – chutney bi trebao biti tek začinjen kad budete palili pećnicu. Također, ako više volite kremastu teksturu, slobodno uključite štapni mikser i zagnjurite ga u vaš lonac uz veliki oprez zbog štrcanja vrelih kapi. Ulijte chutney u vruće staklenke i tek tada ugasite pećnicu te dobro zatvorene vratite na hlađenje do jutra. Vaše staklenke će se polako hladiti u toploj pećnici i pri tom vakumirati. Takav chutney možete čuvati van hladnjaka, kao i svaku drugu zimnicu. Ako slučajno koja staklenka ostane nevakumirana tj. pristiskom na sredinu poklopca čujete onaj “plop”, ne brinite, krenite odmah s degustacijom ili spremite u hladnjak. Inače, ovako pripremljen chutney je najbolji kad “odleži” barem mjesec dana.

Poslužite svoj chutney uz vrhunske sireve i voće!

Dobar tek!