SALATA OD ZELENE LEĆE

Uživanje u leći je poput putovanja kroz povijest civilizacije, čak tamo negdje u neolitik ili mlađe kameno doba Bliskog istoka, Male i Srednje Azije pa preko Mediterana u Francusku i dalje u Amerike ili na drugu stranu sve do Indije i Južne Azije. Leća je jedna od najstarijih poljoprivrednih kultura, odmah poslije žitarica, sigurno najstarija mahunarka. Za mene je to zaista impresivno jer ja leću obožavam i već samo saznanje da su naši prvi ratari i stočari uzgajali, pripremali i jeli leću, meni daje još veću važnost toj skromnoj namirnici. Leća je skromna ali nadasve moćna namirnica, izuzetno bogata bjelančevinama i mineralima poput željeza i cinka. Skromna kao Pepeljuga koja je vječito sjedila u kuhinji uz ognjište i trijebila leću. Kad je trebalo poći u dvor na ples, zla maćeha joj je istresla leću u pepeo ne bi li joj otežala posao ali u pomoć su pristigle ptičice i Pepeljuga je stigla na vrijeme očarati mladog princa. Leća joj je donijela sreću što čini već stoljećima i Nijemcima i Talijanima i Brazilcima i mnogim drugim narodima.

Leća je namirnica za sva godišnja doba i priprema se na mnoštvo načina. Za ove vrele dane je idealna na salatu, uz dodatak mladog luka, crvene paprike i dosta peršina izaziva ovisnost. Skromno i jednostavno a savršeno jelo. Probajte i uvjerite se sami!

Za četiri osobe trebate:

  • 4 šake zelene leće
  • 2 mlada luka
  • 1 crvena paprika
  • 1 stručak peršina
  • Sol i mljeveni chilli po ukusu
  • Maslinovo ulje i ocat po ukusu

Leću operite i namočite cca 30 min u vreloj vodi, posolite i pažljivo skuhajte da se ne raskuha – al dente cca 15 do 20 min ovisno o kvaliteti. Jako je važno da ne bude premekana. Kuhanoj leći odlijte višak tekućine ali sačuvajte malo one  guste tekućine sa dna lonca i prebacite u zdjelu. U zdjelici pomiješajte 3 žlice maslinovog ulja, 3 žlice octa po želji i malo soli i chillia te začinite još toplu leću i dok se hladi, nasjeckajte mladi luk na kolutiće, papriku na male kockice i usitnite listiće i mekane stabljike peršina dok one tvrđe sačuvajte za juhu ili varivo. Sve zajedno pomiješajte s lećom i pustite da se ohladi do sobne temperature a zatim još barem sat vremena u hladnjaku. Poslužite za laganu večeru ili kao samostalno jelo uz pogaču i sireve.

Dobar tek!

TOFU S POVRĆEM

Vjerujem da ste svi čuli za tofu, biljni sir koji se dobiva koagulacijom sojinog mlijeka. U našoj kući se proizvodio redovito još davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća. Soja se uzgajala, naravno organski, na Gruntu, sušila, trijebila, čistila i spremala za malu kućnu radinost. Moram priznati da mi je bilo zlo na spomen soje, tofua i okare i ništa od toga nisam voljela zbog tih poslova. Svi ti namazi od tofua i odresci od okare, variva od soje...uh! Pa što onda ako su super zdravi kad me više zanimalo planinarenje, hodanje po prirodi, branje bilja i divljeg voća? To je također super zdravo i puno zabavnije za jednu tinejdžericu. Taj stav me pratio sve do Empolija, malog gradića u blizini Firence i odličnog kineskog restorana koji je vodila gđa Quyen, rodom iz Vijetnama. Tada sam se prvi put susrela s kineskom kuhinjom i naučila da tofu ne mora biti bezukusan i dosadan ako se marinira u soja sosu i raznim začinima. Možda je to bio vijetnamski trik, ne znam ali ja sam tada zavoljela tofu i bez obzira na upute u receptima, uvijek ga mariniram ovisno o tipu jela koje pripremam. Danas vam donosim lagano ljetno jelo od tofua i povrća s marinadom od soja sosa i zelenog chutneya .

Tofu je odličan u marinadi od zelenog chutneya

Dakle, za četiri osobe vam treba:

  • Tofu natur u bloku 200 gr
  • Cvjetići brokule 200 gr
  • 1 crvena rogata paprika narezana na tanke rezance
  • 2 mrkvice narezane na tanke rezance  ( bolje 2 manje nego jedna velika )
  • 2 mlada luka narezana na kolutiće
  • 3 česna češnjaka naribana
  • Korijen đumbira cca 7 – 8 cm nariban
  • 4 jušne žlice soja sosa
  • 3 jušne žlice rižinog octa
  • 3 jušne žlice kvalitetnog bijelog vina
  • 2 jušne žlice zelenog chutneya ( recept ovdje )
  • 3 suha peperoncina
  • 3 žlice kokosovog ulja
  • Kriška limuna i malo sjeckanog vlasca i par listića korijandra

Prvo pripremite marinadu. U zdjelici pomiješajte soja sos, rižin ocat, bijelo vino i zeleni chutney. Tofu narežite na kockice i potopite u marinadu cca 30 min a može i duže. U međuvremenu operite, očistite i nasjeckajte ostalo povrće te naribajte češnjak i đumbir. Zagrijte wok tavu na jakoj vatri i zbog brzine djelovanja imajte sve namirnice pri ruci. Tofu dobro ocijedite a marinadu sačuvajte za kasnije. U vrući wok stavite kokosovo ulje i čim se zagrije, s obzirom na ove vrućine sigurno je već tekuće, ubacite tofu i pržite dok ne porumeni sa svih strana. Miješajte brzo lopaticom i bit će dovoljno svega par minuta. Zatim dodajte češnjak i đumbir, malo promiješajte i dodajte  mladi luk pa mrkvu, papriku i na kraju brokulu. S obzirom na jačinu vatre, već za 3 – 4 min će se povrće ispržiti i tad možete dodati usitnjeni  peperoncino i marinadu. Ako želite malo više umaka, slobodno dodajte još koju žlicu vode i soja sosa, još kratko prokuhajte, ukrasite vlascem i korijandrom i poslužite uz rižu.

Dobar tek!

OKRUGLICE OD ŠLJIVA

Ljeto je u Zagrebu uvijek zanimljivo. Grad živi punim plućima na svojim trgovima i u parkovima. Svira se, pleše i pjeva, gledaju odlični stari filmovi, izmijenjuju razni festivali. Ali ovo ljeto je u znaku otkazivanja. I ljetnih oluja, nedaća za grad i njegove ljude. Pravo vrijeme za domaću hranu koja podsjeća na djetinjstvo, na ljetovanja, koja nosi sa sobom utjehu. Comfort food – hrana za utjehu. Pravo vrijeme za okruglice ili knedle od šljiva, cvečnknedle ( njemački Zwetschgenknödel ). Gotovo sve kuhinje svijeta imaju neki oblik okruglica, slatkog ili slanog punjenja omotanog škrobnim omotačem kuhanog u kipućoj vodi ili na pari, prženog u masnoći ili pečenog u pećnici ili na vatri. Da, gotovo sve kuhinje a neke čak i nekoliko različitih vrsta. Nama su poznate klasične knedle od krumpirovog tijesta zatim od dizanog tijesta ( Germknödel ), okruglice od griza i sira, od starog kruha ili peciva ( Semmelknödel ). Sve su mi te okruglice bile prekomplicirane za pripremu i preteške za probavu i nisam ih niti rado niti često pripremala. Linijom manjeg otpora radije sam ih zaobilazila. Osim onih od griza i sira, te su sasvim druga priča i jednom ću vam ju ispričati. Sve do otkrića okruglica od cous cousa. Bilo je toplo ljeto u Pučišćima na otoku Braču i dobila sam na poklon predivne šljive, punu zdjelu. Kako nisam osoba od voća a bilo je pretoplo za pećnicu, razmišljala sam što učiniti s tolikim šljivama. I kako to već biva, ubrzo je došao odgovor u obliku poruke od moje Renate: vidi što sam našla! Odličan recept za knedle od cous cousa taman za tebe jer znam koliko voliš cous cous! Istina je da obožavam cous cous isto kao što je istina da  Renata ima zlatne ruke za slastice i kad ona nešto isproba i preporuči, to je to. Recept je bio za marelice ali nema veze, probala sam sa šljivama. Za veći užitak sam dodala bademe i začine i tako su nastale ove moje okruglice.

Za cca 15 do 20 okruglica trebat će vam:

  • 1 šalica cous cousa
  • 1 šalica kipuće vode
  • ½ šalice slanutkovog brašna
  • 15 do 20 šljiva očišćenih od koštica
  • 2 jušne žlice melase ili tamnog šećera
  • 2 jušne žlice običnog šećera
  • 2 jušne žlice mljevenih badema
  • Začini: po pola čajne žličice cimeta, đumbira i kardamoma u prahu
  • 2 jušne žlice kokosovog ulja
  • 3 – 4 jušne žlice krušnih mrvica
  • Med po želji

Stavite cous cous u široku tavu ili zdjelu, prelijte šalicom kipuće vode i pustite poklopljeno da nabubri cca 10 min. Šljive operite i očistite od koštica te odložite da se malo posuše nakon pranja. U posebnoj zdjelici pomiješajte šećere, bademe i začine te tom smjesom punite šljive. Cous cous otklopite i pustite da se ohladi te mu dodajte slanutkovo brašno i brzo zamijesite jednolično tijesto. Mokrim rukama oblikujte malu zdjelicu od tijesta, u sredinu stavite šljivu i pažljivo zamotajte. Debljinu prilagodite svom ukusu. Ja volim tanji omotač pa mi ispadne cca dvadesetak okruglica, ovisno o veličini šljiva. Dok radite okruglice, pristavite vodu za kuhanje i kad uzavri, pažjivo ih ubacite u lonac i kuhajte dok ne isplivaju. Posebno zagrijte kokosovo ulje i ispržite mrvice do zlatne boje i uvaljajte okruglice. Po želji pokapajte medom i posipajte viškom smjese za punjenje.

Dobar tek!

BABY CIKLA I BROKULA – FUSION

Fusion ili fuzija ili sinteza, sve su to nazivi za razne fizikalne, biološke, tehnološke, kulturne i ine susrete. Po definiciji to je spoj dvije ili više različitih stvari, potpuno samostalnih, u novu održivu cjelinu. Prekrasnu glazbu npr. U kulinarstvu je poznat pojam Fusion cuisine, nastao sedamdesetih godina 20. stoljeća. Nekad je to prirodni proces uzrokovan migracijama ili dobrosusjedskim odnosima a nekad je to čisti plod mašte ili odvažnosti, kreativnost kuhara. Čak se i neke nacionalne kuhinje kao što su filipinska ili malezijska, smatraju Fusion kuhinjama. Mislim da je i moja kuhinja Fusion zbog indijskog porijekla, života u Hrvatskoj i Italiji i ukusa sklonog istraživanju. Od malena kuham, skupljam recepte, učim i eksperimentiram.

I tako, gledam te baby cikle stigle iz malog organskog vrta moje Tanje, novopečene vrtlarice. Ove sezone se posebno posvetila rajčicama, posadila sto sorti, čak je nagovorila svog oca dedu Štefa i supruga Sašu da joj postave zaštitnu mrežu protiv tuče ali priroda je neumoljiva. Stalne kiše i bolesti uzrokovane čudnim ljetom učinile su urod rajčica lošim, barem zasada, mada ljeto je tek počelo. Ali zato cikle! Pregusto posijane morale su se razrijediti i tako sam dobila predivne male cikle za koje bi bila  šteta samo skuhati i začiniti na salatu ili ispeći u pećnici s drugim povrćem. Ionako, pretoplo je za pećnicu. Zašto ih ne spojiti s brokulom i začiniti slatko – kiselim umakom? I eto, nastao je cikla – brokula fusion ili cikla na slatko kiselo. Meni je odlična a vi probajte i procijenite sami. I naravno, pišite kako vam je uspjelo.

Za četiri osobe trebate:

  • 500 gr baby cikle oprane i očišćene od korjenčića, sa stapkama dugim cca par cm
  • 250 gr brokule podijeljene u cvjetiće
  • 6 - 7 cm korijena đumbira, oguljenog i naribanog
  • 3 do 4 česna češnjaka, naribanog ili usitnjenog
  • 1 zelena ljuta papričica
  • 3 žlice soja sosa po izboru
  • 2 žlice dobrog crnog vina, ja sam koristila Plavac mali
  • 2 žlice rižinog octa
  • 1 čajna žlica tamnog šećera ili melase
  • Po pola čajne žlice sjemenki kumina i žute gorušice
  • Malo soli i chillia
  • 2 – 3 žlice kokosovog ulja
  • Malo vlasca za posipanje

Pristavite lonac za kuhanje na pari i kad voda zakipi, u cjedilo složite cikle i kuhajte na jakoj vatri cca 5 minuta. Nakon toga posložite cvjetiće brokule sa stapkama prema dolje i kuhajte još 5 minuta. Ako su cikle male, bit će dovoljno kuhane dok veće možete prepoloviti. U međuvremenu, u wok tavi zagrijte kokosovo ulje i dodajte sjemenke kumina i gorušice. Kad počnu pucketati, smanjite vatru te dodajte đumbir, češnjak i cijelu zelenu papričicu sa stapkom. Malo popržite te dodajte cikle i brokulu i sve dobro promiješajte i kuhajte zajedno par minuta dok pripremite umak. U zdjelici pomiješajte soja sos, vino, rižin ocat, šećer, sol i chilli te probajte – okus treba biti malo prejak. Pojačajte vatru i prelite povrće umakom i uz oprezno mješanje kuhajte još par minuta. Ukrasite sjeckanim vlascem te poslužite uz rižu.

Dobar tek!

MUNG DAAL SA ZELENIM POVRĆEM

U životu, pa tako i u kulinarstvu postoje neke predrasude. Određene namirnice se pripremaju samo na „taj“ način, nepoznata jela se ne kušaju nipošto jer „tko zna čega tu ima“ itd., ima toga dosta... Dugo nisam voljela neke namirnice jer sam ih u djetinjstvu jela loše pripremljene, kao npr. tikvice, špinat, blitvu ili palentu i to je dodatno otežavalo moju prehranu izvan kuće jer je izbor vegetarijanskih jela u restoranima i menzama bio jako uzak. I tako, polako je ta predrasuda da ne volim špinat ili blitvu ili tikvice nestala jer sam se „usudila“ probati ponovo i ponovo i ponovo i otkrila bezbroj izvrsnih jela s tim povrćem. Zašto to spominjem? Zato jer gajimo isto takve predrasude o upotrebi nekih namirnica. Robujemo navikama i običajima i teško se odlučujemo eksperimentirati. Ili se to može reći za neka prošla vremena? U današnje vrijeme interneta i povezivanja s drugim kuhinjama otkrivamo nove i nove primjene poznatog nam povrća, nove okuse, nove recepte. Nešto slično vam donosim u ovom receptu.

Koje sve povrće razlikujete na ovoj slici?

Kao što ste već mogli vidjeti, moje fotografije nisu samo ukrasne već ilustrativne tj. prikazuju i namirnice koje sam koristila u određenom receptu. Tako ovdje možete vidjeti listiće mlade blitve, špinata, rikule, cikle i gorušice uz dodatak grančica korijandra. Da, sve to čini zeleni dodatak našoj mungo leći. Bila sam presretna kad me moja Tanja poslala u svoj mali vrt s riječima: evo ti vrećica i naberi si što želiš! Jer nema boljeg od svježe ubranog povrća uzgojenog u organskom vrtu. I tu nastaje problem jer se nabere više nego što se može odmah pojesti. Ili se kupi na tržnici, kako vam drago, problem je isti. Uglavnom, u tom slučaju probajte ovaj recept. Skuhajte super zdravu mungo leću i na kraju dodajte sitno nasjeckane listiće mlade blitve, špinata, rikule, cikle, gorušice ili neke druge salate po želji, eksperimentirajte po svom ukusu. Uz to poslužite rižu i jednostavnu salatu od rajčica i uživajte!

Za četiri osobe vam je potrebno:

  • 4 šake mungo leće namočene 30 min u toploj vodi
  • 0,5 kg mladog zelenog povrća – špinat, blitva, rikula, cikla, gorušica
  • Glavica ljutike ili mala glavica luka
  • 3 žlice kokosovog ulja
  • Začini – po pola čajne žličice kumina, gorušice, mljevenog korijandra, 1 čajna žličica kurkume
  • Sol i chili po ukusu
  • Malo svježeg korijandra za ukras
  • Sok od pola limuna

Namočenu mungo leću s prstohvatom kumina i pola čajne žličice kurkume stavite kuhati u široku ili wok tavu, prekrivenu s barem tri prsta vode iznad površine. Vatra neka u početku bude jaka ali čim počne kipjeti, smanjite kako vam ne bi sve iskipilo po štednjaku. Ljuštene grahorice lakše otpuštaju biljne bjelančevine koje se uzdižu poput pjene i prijete da zaprljaju štednjak. Zato, ne okrećite leđa tavi već s pogledom na nju pripremite zeleno povrće. Stabljike odvojite i nasjeckajte posebno te ubacite u leću nakon 10 min kuhanja. Lišće sitno nasjeckajte te čuvajte za kraj. U maloj tavici zagrijte kokosovo ulje, dodajte ostatak kumina i sjemenke gorušice te lagano pržite dok ne počne pucketati a tada dodajte sušeni mljeveni korijandar, ostatak kurkume, sitno sjeckanu ljutiku ili luk i chilli te pržite dok luk ne ostakli i sjedini se sa začinima u finu pastu. Po potrebi dodajte žlicu vode da ne zagori. Kad je leća mekana i kremasta, dodajte pržene začine, sol i kuhajte još cca 5 min uz povremeno mješanje i na samom kraju dodajte zelene listiće, ugasite vatru i poklopite. Ako baš želite, možete prokuhati samo jednu minutu, nemojte duže da se ne izgube ljekovita svojstva i bogatsvo okusa mladog povrća. Za dodatnu svježinu, dodajte malo limunovog soka i ukrasite listićima korijandra. Poslužite uz kuhanu rižu, integralnu ili bijelu i salatu od rajčica.

Dobar tek!

ZELENI CHUTNEY

Riječ chutney potječe od hindske riječi chaathna što znači lizati a u ovom slučaju jesti s posebnim tekom. Svi mi imamo barem jedno jelo „za prste polizati“ dok u indijskoj kuhinji postoji cijela grupa jela zvana chaath i čine dio izvrsne ulične ponude. Chutney ovdje igra jako važnu ulogu, pogotovo zeleni chutney. Radi se od svježeg korijandra, metvice, začina i limunovog soka koji čuva zelenu boju od oksidacije barem dva do tri dana. Kombinacija postoji više ali meni osobno je najdraža sa češnjakom, đumbirom i ljutom papričicom. Ovaj put sam dodala i malo peršina i celera jer sam našla samo dva stručka korijandra a ni metvica nije bila baš najbolja pa sam posegnula za mojim hibridima na terasi, šarenog i neobičnog lišća ali izvornog mirisa i okusa.

Priprema je vrlo jednostavna. Odstranite samo tvrde stabljike, meke sačuvajte, očistite od suhih ili loših listića, oljuštite češnjak i đumbir, nasjeckajte chilli i ubacite sve u blender, malo soli, malo kumina i limunovog soka i to je to. Čuvajte oči i ruke od oštrine chillia. Okus će ovisiti o omjeru i ako se, poput mene, navučete na ovaj chutney, naučit ćete sami regulirati ljutinu i kiselost po svom ukusu. Zbog  ljekovitog svojstva radim napitak od limunade bez šećera sa čajnom žlicom zelenog chutneya za čišćenje organizma i poticanje probave. Gotov chutney čuva se u hladnjaku najmanje tjedan dana a višak se može i smrznuti. Boja više neće biti onako jarko zelena, dobit će malo maslinastu nijansu ali to neće utjecati na okus.

Evo i osnovnog recepta:

  • 2 stručka korijandra
  • Pola stručka peršina
  • Pola stručka celera
  • 1 stručak metvice
  • Korijen đumbira cca 6 – 7 cm, oguljen i usitnjen
  • 4 česna češnjaka
  • 1 – 2 ljute papričice
  • Sok od 1 limuna
  • Prstohvat soli i kumina

Sve sastojke, uključujući i stabljike koje malo usitnite, ubacite u blender i miksajte. Ako nemate blender, ubacite u staklenu teglu i usitnite štapnim mikserom. Po potrebi dodajte žlicu ili dvije vode da olakšate miksanje.

Tekstura može biti grublja ili finija i ovisit će o vašem mikseru i tvrdoći stabljika. I to bi bio osnovni recept... Dalje je na vama kako ćete kombinirati, istražujte i uživajte!

ŠALŠA POMIDORI

Ljeto je u gradu! Red kiše, red sunca, sparine i vrućine. Obožavam ovo vrijeme jer dozrijeva moje omiljeno povrće rajčica, paradajz, pomidor, pomadora Solanum lycopersicum, povrće koje je botanički zapravo voće. Već sam pogled na sjajne crvene plodove budi u meni sjećanje na neka davna ljetovanja kada bi, sjedeći u čamcu, umakala rajčicu u more, grizla pohlepno dok bi joj koža pucala, sok pomiješan sa sjemenkama prskao na sve strane a ja bila sretna. Sreća je osjećaj koji rajčica budi u meni. Volim rajčice svih boja i oblika ali najdraže su mi one zrele crvene mekane, za šalšu. Uvijek ih držim van hladnjaka, u košari blizu prozora kako bi sazrele do kraja i razvile onaj divan miris i okus. To je jako važno za dobru šalšu. Druga stvar su koža i sjemenke. Ako ne volite šporku šalšu, jednostavno blanširanjem ogulite kožu i uklonite sjemenke. Možete ali i ne morate, ovisi o vašem ukusu. Kod mene ovisi o raspoloženju.

Zrele opuzenske rajčice

Šalša! Svaka kuća ima svoj recept za najbolju šalšu. Ja ih imamo nekoliko: s lukom, češnjakom, s vinom ili bez njega, s maslinama, kaparima a o začinima da ne govorimo. Bez malo ljute papričice ne ide nikako, bio to pepperoncino, chilli ili dimljena ljuta paprika ovisit će o raspoloženju i inspiraciji. Također zeleno začinsko bilje, ovisi što imam trenutno na dohvat ruke: bosiljak, majčina dušica, peršin, ružmarin, timijan a ponekad čak i celer. Ponekad kombinacija dviju ili tri travica.  I došli smo do početka. Luk ili češnjak, toplo ili hladno ulje? Moj odabir je uvijek izvrsno domaće ulje ili ekstra djevičansko iz dućana ( u nedostatku domaćeg) i nekad luk a nekad češnjak na hladno ulje. Postupnim zagrijavanjem izbjeći ćete zagaranje češnjaka a luk će se polako peći dok ne ostakli i razvije onu predivnu slatkoću.

Za prvu pravu šalšu ovog ljeta odabrala sam češnjak, pepperoncino, malo ružmarina i majčine dušice i svrdla ili fusilli. Rajčica je bila toliko slatka i mirisna da šećer i vino nisu bili potrebni.  Maštu na volju i uživajte!

Za paštu pomidori za četiri osobe potrebno vam je:

  • 1 kg zrelih oguljenih I nasjeckanih rajčica
  • 3 – 4 česna češnjaka
  • vršak svježeg ružmarina, stručak majčine dušice
  • sol po ukusu
  • 4 žlice maslinovog ulja
  • 400 gr tjestenine po želji
  • Ribani sir – paški, parmesan, grana Padano, pecorino

Pristavite veliki lonac vode za paštu na najjaču vatru. Pravilo je 1 litra vode za svakih 100 gr paste. Dodajte prstohvat soli i poklopite. Čim voda uzavrije, dodajte paštu i promiješajte. Nemojte dodavati ulje niti stavljati poklopac. Na svakom paketiću piše točno vrijeme kuhanja. Kuhajte minute kraće i sačuvajte malo vode od kuhanja a ostatak procijedite i nipošto nemojte ispirati.

Dok se pašta kuha, uzmite duboku tavu, stavite 3 žlice ulja, usitnjeni češnjak i pepperoncino te lagano zagrijavajte. Dodajte rajčice čim se češnjak počne malo zlatiti, ne smije posmeđiti jer će postati gorak. Pojačajte vatru i kuhajte poklopljeno cca 5 min, dodajte sitno narezane iglice ružmarina i posolite po ukusu a ako je potrebno, dodajte i malo šećera, pola čajne žličice. Ako su rajčice još uvijek u komadićima, drobilicom za krumpir možete ih vrlo jednostavno pretvoriti u finu kremu. Kuhajte otklopljeno na laganoj vatri dok umak ne postane sjajno crven i gust i začinite listićima majčine dušice. Ako vam se čini da je pregust, dodajte malo vode od pašte, procijeđenu paštu i preostalu žlicu ulja, dobro promiješajte. Servirajte u dubokim tanjurima ili zdjelicama i posipajte ribanim sirom.

Kao što rekoh, ovo je moj bazni recept. Ako želite dodati vino, učinite to na početku kuhanja rajčica a masline i / ili kapare dodajte na kraju. Volite li maslac, možete ga dodati u paštu odmah nakon cijeđenja. Uglavnom, igrajte se i isprobavajte dok ne postignete savršen okus ili naprosto, poput mene, kuhajte ovisno o raspoloženju. I pišite koja vam je kombinacija najdraža.

Dobar tek!

BRZI INDIJSKI RUČAK

Mung daal or chawal

Često mi se dogodi da sam gladna i umorna istovremeno, željna ukusnog obroka koji bi me podsjetio na neke ljepše dane a preumorna za dugotrajno kuhanje. Poznat vam je taj osjećaj?

Na engleskom se takvo jelo zove  „comfort food“, često kalorično, masno ili bogato ugljikohidratima ali tako ukusno, raskošno, puno osjećaja, uspomena i na koncu, utjehe. Da, hrana ima tu moć. Zato ju tako volimo. Ta savršena harmonija boja, okusa i mirisa ima moć utjehe. Za mene je to zdjelica riže i leće. Za Vas? Voljela bih kada biste to napisali u komentaru ovog bloga.

Riža i leća imaju u Indiji kultni status neslućenih razmjera, možda kao sarma, čevapi i punjena paprika zajedno. Da, da, upravo tako! Zato, kad je Irena predložila da snimimo kulinarski video, znala sam odmah što ću kuhati – rižu i leću. Jer svatko tko se zanima za indijsku kuhinju mogao bi naučiti kuhati jelo koje je jednostavno poput pašte pomidori a opet isto toliko kompleksno i potpuno, utješno i hranjivo. Ja sam istinski zaljubljenik u rižu i leću ili kako mi kažemo Daal chawal.

Daal je jelo od grahorice ili sama grahorica (mahunarka). Za ovo jelo sam koristila Mung daal, mungo leću, ponekad zvanu i mungo soja. Malo začina, nekoliko rajčica, jedna paprika i Daal je gotov. Zaista tako jednostavno! Uz to skuhala sam rižu i poslužila salatu. Mungo leća je najlakša od svih grahorica i zato je idealna ako imate osjetljivu probavu. Bogata proteinima, vitaminima i mineralima, nezaobilazna je namirnica za sve a pogotovo vegetarijance, vegane i sve koji paze na prehranu.

Mung daal or chawal - mungo leća i riža

Nezaobilazna je za bolesnike, kuhana s rižom i minimum začina kao jelo zvano Khichadi. Ali to ćemo kuhati drugom prilikom. Danas kuhamo jednostavan brzi ručak.

Za četiri osobe vam treba:

  • 5 šaka ljuštene mungo leće
  • 5 šaka basmati riže ili bijele riže dugog zrna
  • 2 česna češnjaka sitno nasjeckana
  • 1 ljutika sitno nasjeckana
  • Komadić đumbira
  • 2 slatke ili ljute papričice, ovisno o ukusu
  • 1 crvena rogata paprika
  • 2 – 3 manje zrele rajčice
  • Kokosovo ulje
  • Začini: po pola čajne žličice sjemenki gorušice, kumina, mljevenog sušenog korijandra
  • 1 čajna žličica kurkume
  • Sol, chilli i limun po ukusu
  • Malo bosiljka, peršina ili svježeg korijandra

Kod brzog ručka je najvažnija dobra priprema. Prvo, isperite leću i namočite u vrućoj vodi i isto učinite s rižom (u zasebnim posudama). Zatim nasjeckajte ljutiku, češnjak, đumbir i papričice te u blenderu sameljite rogatu papriku i rajčice. Leću stavite u široku tavu ili wok, dodajte malo kurkume i soli te kuhajte na jakoj vatri dok ne zakipi. Pripazite na pjenu, voli iskipiti baš u onom trenu kad okrenete glavu na drugu stranu... Kuhajte otklopljeno na tihoj vatri uz povremeno miješanje. U tavici zagrijte 2 žlice kokosovog ulja, dodajte gorušicu i kumin i pržite na tihoj vatri dok ne počne pucketati a tada dodajte kurkumu i sušeni mljeveni korijandar i malo popržite dok se mirisi ne počnu širiti kuhinjom. Dodajte nasjeckano povrće – luk, češnjak, đumbir i papričice, posolite po ukusu i pržite par minuta. Po potrebi dodajte par žlica vode da ne zagori i kuhajte dok ne omekša te dodajte mljevene rajčice i paprike. Istovremeno obraćajte pažnju na leću, kad je skuhana dodajte joj gotovi umak od povrća, prokuhajte još koju minutu i začinite sjeckanim travicama.

Sad kad je leća gotova, možete se u miru posvetiti riži i salati. Izlijte vodu u kojoj se riža namakala i dodajte svježu vodu prst do prst i pol iznad riže, malo soli i žlicu kokosovog ulja te stavite poklopljeno na jaku vatru. Čim se počnu stvarati prvi mjehurići, smanjite vatru na najmanju kako vam ne bi iskipila i kuhajte dok se sva tekućina ne apsorbira. Probajte zrno, dva i ako je tvrdo, dodajte par žlica vode a ako je kuhano, samo ugasite i ostavite pokopljeno. Pripremite salatu po želji, začinite samo solju i limunovim sokom i vaš brzi indijski ručak je gotov.

Želim vam dobar tek!

SLANUTAK

Znam, dugo me nije bilo. Napisala sam jedan blog, jedan recept za chutney i nestala. Vjerujte mi, nije bilo namjerno.

U međuvremenu se dogodio prvi uvoz posuđa od palminog lišća sa svim komplikacijama koje su nas mogle snaći. Ipak, svi problemi su riješeni, analize obavljene, dozvole ishođene i promocija je krenula.

I tako, malo po malo i došli smo do ovog neobičnog proljeća, virusa, potresa, straha i promjena. Hodanje praznim ulicama nije baš ugodno iskustvo. Zrak je težak od straha i panike koje na prvi pogled ne vidiš, ali kada podigneš pogled, ranjeni grad te gleda sa srušenih krovova i kula, izviruje iza zavjesa na popucalim prozorima. Neravnine i rupe na cesti te podsjećaju na potres i nemar i nebrigu, ostaci zidova i dimnjaka ti govore da paziš kud hodaš, da spustiš pogled od tuge.

I onda uslijedi poziv na rođendan: budeš kuhala? Budem, a kaj? Indijsko! I donesi one svoje zdjelice!

Prva namirnica koja mi je pala na pamet je njegovo veličanstvo Slanutak. Osobno, obožavam slanutak i do danas nisam jela loše jelo od slanutka. Jednostavno, sa slanutkom ne možete pogriješiti. Od kuhanog slanutka prelivenog maslinovim uljem preko raznoraznih namaza, humusa i currya do pogačica i slatkiša, sve se to može pripremiti od suhog zrnevlja slanutka. Kantice čuvajte za prvu pomoć, zrnevlje uvijek imajte u smočnici. I ne zaboravite namočiti navečer, s malo soli ili bez nje, s malo sode bikarbone ili bez nje, uvijek će biti odličan. Ujutro ga isperite i kuhajte u toploj vodi, opet s malo soli i/ili sode bikarbone i po mogućnosti malo namočene i isprane alge kombu. I to je osnova za sve recepte od slanutka.

Ovdje vam predstavljam jedno jelo koje je nastalo na licu mjesta, u Marininoj kuhinji. Moja je namjera bila skuhati tipične Chole – slanutak sa začinima u umaku od rajčice. Slanutak smo skuhali, luk i češnjak nasjeckali, zagrijali kokosovo ulje, Ivan slavljenik i ja krenuli s prženjem začina kad je Marina upitala: a trebaš šampinjone? Pa baš bi mogla... Sjetim se mogulskog jela Shabnam iz Jainove kuharice gdje se miješaju grašak, šampinjoni i rajčica i pomislim, idemo probati sa slanutkom. Uspjeh je bio velik! Zato vam donosim ovaj recept.

Dakle, za Shabnam od slanutka za četiri osobe vam treba:

  • Kuhani slanutak – namočite 4 šake suhog slanutka
  • Mala glavica luka, sitno sjeckanog
  • 2 česna češnjaka, sitno sjeckanog
  • 3 – 4 srednje velika šampinjona narezana na listiće
  • Jedna kantica pelata ili nekoliko zrelih oguljenih rajčica
  • 3-4 žlice slatkog vrhnja
  • Par žlica kokosovog ulja
  • Sol, šećer
  • Začini – po pola žličice kumina, sjemena gorušice, mljevenog sušenog korijandra i praha đumbira
  • 1 žličica kurkume
  • Chili po ukusu i svježi korijandar

Idemo kuhati! U dubokoj tavi ili woku zagrijte kokosovo ulje, dodajte sjemenke i kad počnu pucketati, dodajte đumbir, sušeni mljeveni korijandar, chilli i kurkumu, smanjite vatru i polako pržite. Čim se miris počne širiti kuhinjom, dodajte luk i češnjak, pržite još par minuta te dodajte gljive, pojačajte vatru i pržite uz stalno miješanje te nakon par minuta, kad su gljive pustile svoj sok, dodajte sjeckane rajčice. Obratite pažnju da ne budu mljevene već baš sjeckane. Kuhajte poklopljeno 5-6 minuta, dodajte soli i malo šećera te kuhani slanutak. Podlijte s malo vode i uz lagano povremeno miješanje kuhajte dok se svi okusu ne prožmu i jelo dobije kremasti izgled. Na kraju dodajte malo vrhnja za kuhanje, kuhajte još koju minutu i posipajte sjeckanim listićima svježeg korijandra.

Za vegansku varijantu izbacite gljive i umjesto vrhnja za kuhanje dodajte biljno vrhnje od soje, riže, kokosa ili zobi. To više neće biti Shabnam već izvrstan curry od slanutka.

Uz ovo jelo tradicionalno se poslužuju pogačice bhature ali dobro se slaže i s rižom ili nekim pecivom.

Želim vam dobar tek!

DOBRO DOŠLI NA NITIN BLOG ! CHUTNEY CHUTNEY CHUTNEY !

Rođena sam u Indiji a odrasla u Zagrebu. Moj životni stil predstavlja svojevrsni most između naše dvije kulture. To se najbolje očituje u mojoj kuhinji koju bih nazvala spojem Istoka i Zapada, Sjevera i Juga. O roditeljima i dolasku u Zagreb ću vam pričati jednom drugom prilikom. Od njih sam naučila osnove sjevernoindijske kuhinje, gledajući majku kako priprema svakodnevne obroke ili upijajući sliku oca koji priprema nedjeljni doručak ili specijalitete za blagdane. Ali isto tako, ja sam njih upoznavala s jelima od samoniklog bilja kao i s domaćim specijalitetima bez mesa ili kolačima. Bilo je tu izvrsnih variva od ciganskog perja ali i nejestive gorke „lišade“ od štavelja. Učili smo zajedno berući bilje i uzgajajući povrće na organski način, bez upotrebe kemije i po biodinamičkom principu na našem Gruntu, kako smo ga zvali. Tako se već ranih osamdesetih rodila želja za kuhanjem i eksperimentiranjem s namirnicama i raznim kuhinjama i stvorila od mene kuharicu kakvu me danas poznaju moji bližnji. Pri tom moram spomenuti i jak utjecaj talijanske kuhinje tijekom života u Toskani. Talijanska kuhinja je toliko jednostavna za vegetarijance da ju morate prigrliti, učiti od nje i razvijati svoje varijante. Ali, to je nova priča za sebe. Za sada ću se zadržati na jednostavnim indijskim jelima prepunim okusa i mirisa.

Prvo vam želim predstaviti CHUTNEY. Chutney je umak koji spaja naizgled nespojivo i oduševljava skladom okusa i mirisa. Chutney je maharadža svih umaka! Kombinacije su beskonačne i ovise o sezonskoj ponudi voća i ukusu kuhara. Iz ovog ljetnog obilja izdvajam marelicu, voće s Istoka koje je osvojilo Zapad, kako svojim predivnim cvatom tako i ukusnim plodom. Upravo je marelica idealan izbor za početak zbog raskošnog okusa i mirisa. Kada biram marelice za svoj chutney, pazim da su plodovi zreli i čvrsti a opet niti pretvrdi niti premekani. Kupljene plodove pregledam, izdvojim oštećene te pustim barem dva do tri dana, obično na kuhinjskom stolu, da dodatno sazriju i razviju okus i miris. To je jako važno. Drugi važan detalj je izbor luka. Luk mora biti ljubičast i to po mogućnosti, dalmatinska slatka kapula prekrasnih sjajnih, velikih glavica. Zaključak je: idite na tržnicu, birajte domaće plodove, razgovarajte s prodavačima i pri tom se dobro zabavite!

A sada se bacamo na posao!

Chutney od marelica i đumbira

Potrebno je:

  • 3 kg očišćenih zrelih marelica
  • svježi đumbir, cca 10 cm
  • 3 velike glavice slatke ljubičaste kapule
  • 2 čajne žličice đumbira u prahu
  • 2 čajne žličice chillia u prahu
  • 2 čajne žličice garam masale
  • jabučni ocat
  • sol i smeđi šećer po ukusu

Priprema:

Očistite i nasjeckajte luk te ga stavite u veliki lonac, malo posolite i prelijte mješavinom octa i vode (otprilike 2:1) tako da prekrijete luk. Poklopite i stavite na jaku vatru da zakipi a zatim polako pirjajte na srednje jakoj vatri, pazeći da ne zagori.

Dok vam se luk pirja, naribajte đumbir i narežite marelice na manje komade i dodajte luku kad postane staklast i mekan. Smanjite vatru i kuhajte otklopljeno uz često miješanje barem 45 minuta. Kada marelice postanu kremaste, dodajte začine i kuhajte još cca 10 minuta te provjerite da li okus odgovara vašem nepcu. Po potrebi dodajte još malo soli, šećera, octa, malo zaljutite… Budite oprezni jer lako je dodati ali oduzeti nije moguće. Ipak, stajanjem se okusi sliježu i razvijaju tako da se sve zajedno stopi u jedan prekrasan sklad.

Dok se chutney polako kuha, pripremite staklenke. Idealne su one od cca 250 – 350 ml s novim poklopcima, trebat će vam 7 – 8 komada ali možete dodati koju viška. Uključite pećnicu na 100 °C i odmah stavite čiste staklenke i poklopce na grijanje. Trebat će vam 15 min, ovisno o pećnici. Ovu radnju uskladite s razvojem situacije na štednjaku – chutney bi trebao biti tek začinjen kad budete palili pećnicu. Također, ako više volite kremastu teksturu, slobodno uključite štapni mikser i zagnjurite ga u vaš lonac uz veliki oprez zbog štrcanja vrelih kapi. Ulijte chutney u vruće staklenke i tek tada ugasite pećnicu te dobro zatvorene vratite na hlađenje do jutra. Vaše staklenke će se polako hladiti u toploj pećnici i pri tom vakumirati. Takav chutney možete čuvati van hladnjaka, kao i svaku drugu zimnicu. Ako slučajno koja staklenka ostane nevakumirana tj. pristiskom na sredinu poklopca čujete onaj “plop”, ne brinite, krenite odmah s degustacijom ili spremite u hladnjak. Inače, ovako pripremljen chutney je najbolji kad “odleži” barem mjesec dana.

Poslužite svoj chutney uz vrhunske sireve i voće!

Dobar tek!