TOFU S POVRĆEM

Vjerujem da ste svi čuli za tofu, biljni sir koji se dobiva koagulacijom sojinog mlijeka. U našoj kući se proizvodio redovito još davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća. Soja se uzgajala, naravno organski, na Gruntu, sušila, trijebila, čistila i spremala za malu kućnu radinost. Moram priznati da mi je bilo zlo na spomen soje, tofua i okare i ništa od toga nisam voljela zbog tih poslova. Svi ti namazi od tofua i odresci od okare, variva od soje...uh! Pa što onda ako su super zdravi kad me više zanimalo planinarenje, hodanje po prirodi, branje bilja i divljeg voća? To je također super zdravo i puno zabavnije za jednu tinejdžericu. Taj stav me pratio sve do Empolija, malog gradića u blizini Firence i odličnog kineskog restorana koji je vodila gđa Quyen, rodom iz Vijetnama. Tada sam se prvi put susrela s kineskom kuhinjom i naučila da tofu ne mora biti bezukusan i dosadan ako se marinira u soja sosu i raznim začinima. Možda je to bio vijetnamski trik, ne znam ali ja sam tada zavoljela tofu i bez obzira na upute u receptima, uvijek ga mariniram ovisno o tipu jela koje pripremam. Danas vam donosim lagano ljetno jelo od tofua i povrća s marinadom od soja sosa i zelenog chutneya .

Tofu je odličan u marinadi od zelenog chutneya

Dakle, za četiri osobe vam treba:

  • Tofu natur u bloku 200 gr
  • Cvjetići brokule 200 gr
  • 1 crvena rogata paprika narezana na tanke rezance
  • 2 mrkvice narezane na tanke rezance  ( bolje 2 manje nego jedna velika )
  • 2 mlada luka narezana na kolutiće
  • 3 česna češnjaka naribana
  • Korijen đumbira cca 7 – 8 cm nariban
  • 4 jušne žlice soja sosa
  • 3 jušne žlice rižinog octa
  • 3 jušne žlice kvalitetnog bijelog vina
  • 2 jušne žlice zelenog chutneya ( recept ovdje )
  • 3 suha peperoncina
  • 3 žlice kokosovog ulja
  • Kriška limuna i malo sjeckanog vlasca i par listića korijandra

Prvo pripremite marinadu. U zdjelici pomiješajte soja sos, rižin ocat, bijelo vino i zeleni chutney. Tofu narežite na kockice i potopite u marinadu cca 30 min a može i duže. U međuvremenu operite, očistite i nasjeckajte ostalo povrće te naribajte češnjak i đumbir. Zagrijte wok tavu na jakoj vatri i zbog brzine djelovanja imajte sve namirnice pri ruci. Tofu dobro ocijedite a marinadu sačuvajte za kasnije. U vrući wok stavite kokosovo ulje i čim se zagrije, s obzirom na ove vrućine sigurno je već tekuće, ubacite tofu i pržite dok ne porumeni sa svih strana. Miješajte brzo lopaticom i bit će dovoljno svega par minuta. Zatim dodajte češnjak i đumbir, malo promiješajte i dodajte  mladi luk pa mrkvu, papriku i na kraju brokulu. S obzirom na jačinu vatre, već za 3 – 4 min će se povrće ispržiti i tad možete dodati usitnjeni  peperoncino i marinadu. Ako želite malo više umaka, slobodno dodajte još koju žlicu vode i soja sosa, još kratko prokuhajte, ukrasite vlascem i korijandrom i poslužite uz rižu.

Dobar tek!

ZELENI CHUTNEY

Riječ chutney potječe od hindske riječi chaathna što znači lizati a u ovom slučaju jesti s posebnim tekom. Svi mi imamo barem jedno jelo „za prste polizati“ dok u indijskoj kuhinji postoji cijela grupa jela zvana chaath i čine dio izvrsne ulične ponude. Chutney ovdje igra jako važnu ulogu, pogotovo zeleni chutney. Radi se od svježeg korijandra, metvice, začina i limunovog soka koji čuva zelenu boju od oksidacije barem dva do tri dana. Kombinacija postoji više ali meni osobno je najdraža sa češnjakom, đumbirom i ljutom papričicom. Ovaj put sam dodala i malo peršina i celera jer sam našla samo dva stručka korijandra a ni metvica nije bila baš najbolja pa sam posegnula za mojim hibridima na terasi, šarenog i neobičnog lišća ali izvornog mirisa i okusa.

Priprema je vrlo jednostavna. Odstranite samo tvrde stabljike, meke sačuvajte, očistite od suhih ili loših listića, oljuštite češnjak i đumbir, nasjeckajte chilli i ubacite sve u blender, malo soli, malo kumina i limunovog soka i to je to. Čuvajte oči i ruke od oštrine chillia. Okus će ovisiti o omjeru i ako se, poput mene, navučete na ovaj chutney, naučit ćete sami regulirati ljutinu i kiselost po svom ukusu. Zbog  ljekovitog svojstva radim napitak od limunade bez šećera sa čajnom žlicom zelenog chutneya za čišćenje organizma i poticanje probave. Gotov chutney čuva se u hladnjaku najmanje tjedan dana a višak se može i smrznuti. Boja više neće biti onako jarko zelena, dobit će malo maslinastu nijansu ali to neće utjecati na okus.

Evo i osnovnog recepta:

  • 2 stručka korijandra
  • Pola stručka peršina
  • Pola stručka celera
  • 1 stručak metvice
  • Korijen đumbira cca 6 – 7 cm, oguljen i usitnjen
  • 4 česna češnjaka
  • 1 – 2 ljute papričice
  • Sok od 1 limuna
  • Prstohvat soli i kumina

Sve sastojke, uključujući i stabljike koje malo usitnite, ubacite u blender i miksajte. Ako nemate blender, ubacite u staklenu teglu i usitnite štapnim mikserom. Po potrebi dodajte žlicu ili dvije vode da olakšate miksanje.

Tekstura može biti grublja ili finija i ovisit će o vašem mikseru i tvrdoći stabljika. I to bi bio osnovni recept... Dalje je na vama kako ćete kombinirati, istražujte i uživajte!

ŠALŠA POMIDORI

Ljeto je u gradu! Red kiše, red sunca, sparine i vrućine. Obožavam ovo vrijeme jer dozrijeva moje omiljeno povrće rajčica, paradajz, pomidor, pomadora Solanum lycopersicum, povrće koje je botanički zapravo voće. Već sam pogled na sjajne crvene plodove budi u meni sjećanje na neka davna ljetovanja kada bi, sjedeći u čamcu, umakala rajčicu u more, grizla pohlepno dok bi joj koža pucala, sok pomiješan sa sjemenkama prskao na sve strane a ja bila sretna. Sreća je osjećaj koji rajčica budi u meni. Volim rajčice svih boja i oblika ali najdraže su mi one zrele crvene mekane, za šalšu. Uvijek ih držim van hladnjaka, u košari blizu prozora kako bi sazrele do kraja i razvile onaj divan miris i okus. To je jako važno za dobru šalšu. Druga stvar su koža i sjemenke. Ako ne volite šporku šalšu, jednostavno blanširanjem ogulite kožu i uklonite sjemenke. Možete ali i ne morate, ovisi o vašem ukusu. Kod mene ovisi o raspoloženju.

Zrele opuzenske rajčice

Šalša! Svaka kuća ima svoj recept za najbolju šalšu. Ja ih imamo nekoliko: s lukom, češnjakom, s vinom ili bez njega, s maslinama, kaparima a o začinima da ne govorimo. Bez malo ljute papričice ne ide nikako, bio to pepperoncino, chilli ili dimljena ljuta paprika ovisit će o raspoloženju i inspiraciji. Također zeleno začinsko bilje, ovisi što imam trenutno na dohvat ruke: bosiljak, majčina dušica, peršin, ružmarin, timijan a ponekad čak i celer. Ponekad kombinacija dviju ili tri travica.  I došli smo do početka. Luk ili češnjak, toplo ili hladno ulje? Moj odabir je uvijek izvrsno domaće ulje ili ekstra djevičansko iz dućana ( u nedostatku domaćeg) i nekad luk a nekad češnjak na hladno ulje. Postupnim zagrijavanjem izbjeći ćete zagaranje češnjaka a luk će se polako peći dok ne ostakli i razvije onu predivnu slatkoću.

Za prvu pravu šalšu ovog ljeta odabrala sam češnjak, pepperoncino, malo ružmarina i majčine dušice i svrdla ili fusilli. Rajčica je bila toliko slatka i mirisna da šećer i vino nisu bili potrebni.  Maštu na volju i uživajte!

Za paštu pomidori za četiri osobe potrebno vam je:

  • 1 kg zrelih oguljenih I nasjeckanih rajčica
  • 3 – 4 česna češnjaka
  • vršak svježeg ružmarina, stručak majčine dušice
  • sol po ukusu
  • 4 žlice maslinovog ulja
  • 400 gr tjestenine po želji
  • Ribani sir – paški, parmesan, grana Padano, pecorino

Pristavite veliki lonac vode za paštu na najjaču vatru. Pravilo je 1 litra vode za svakih 100 gr paste. Dodajte prstohvat soli i poklopite. Čim voda uzavrije, dodajte paštu i promiješajte. Nemojte dodavati ulje niti stavljati poklopac. Na svakom paketiću piše točno vrijeme kuhanja. Kuhajte minute kraće i sačuvajte malo vode od kuhanja a ostatak procijedite i nipošto nemojte ispirati.

Dok se pašta kuha, uzmite duboku tavu, stavite 3 žlice ulja, usitnjeni češnjak i pepperoncino te lagano zagrijavajte. Dodajte rajčice čim se češnjak počne malo zlatiti, ne smije posmeđiti jer će postati gorak. Pojačajte vatru i kuhajte poklopljeno cca 5 min, dodajte sitno narezane iglice ružmarina i posolite po ukusu a ako je potrebno, dodajte i malo šećera, pola čajne žličice. Ako su rajčice još uvijek u komadićima, drobilicom za krumpir možete ih vrlo jednostavno pretvoriti u finu kremu. Kuhajte otklopljeno na laganoj vatri dok umak ne postane sjajno crven i gust i začinite listićima majčine dušice. Ako vam se čini da je pregust, dodajte malo vode od pašte, procijeđenu paštu i preostalu žlicu ulja, dobro promiješajte. Servirajte u dubokim tanjurima ili zdjelicama i posipajte ribanim sirom.

Kao što rekoh, ovo je moj bazni recept. Ako želite dodati vino, učinite to na početku kuhanja rajčica a masline i / ili kapare dodajte na kraju. Volite li maslac, možete ga dodati u paštu odmah nakon cijeđenja. Uglavnom, igrajte se i isprobavajte dok ne postignete savršen okus ili naprosto, poput mene, kuhajte ovisno o raspoloženju. I pišite koja vam je kombinacija najdraža.

Dobar tek!

DOBRO DOŠLI NA NITIN BLOG ! CHUTNEY CHUTNEY CHUTNEY !

Rođena sam u Indiji a odrasla u Zagrebu. Moj životni stil predstavlja svojevrsni most između naše dvije kulture. To se najbolje očituje u mojoj kuhinji koju bih nazvala spojem Istoka i Zapada, Sjevera i Juga. O roditeljima i dolasku u Zagreb ću vam pričati jednom drugom prilikom. Od njih sam naučila osnove sjevernoindijske kuhinje, gledajući majku kako priprema svakodnevne obroke ili upijajući sliku oca koji priprema nedjeljni doručak ili specijalitete za blagdane. Ali isto tako, ja sam njih upoznavala s jelima od samoniklog bilja kao i s domaćim specijalitetima bez mesa ili kolačima. Bilo je tu izvrsnih variva od ciganskog perja ali i nejestive gorke „lišade“ od štavelja. Učili smo zajedno berući bilje i uzgajajući povrće na organski način, bez upotrebe kemije i po biodinamičkom principu na našem Gruntu, kako smo ga zvali. Tako se već ranih osamdesetih rodila želja za kuhanjem i eksperimentiranjem s namirnicama i raznim kuhinjama i stvorila od mene kuharicu kakvu me danas poznaju moji bližnji. Pri tom moram spomenuti i jak utjecaj talijanske kuhinje tijekom života u Toskani. Talijanska kuhinja je toliko jednostavna za vegetarijance da ju morate prigrliti, učiti od nje i razvijati svoje varijante. Ali, to je nova priča za sebe. Za sada ću se zadržati na jednostavnim indijskim jelima prepunim okusa i mirisa.

Prvo vam želim predstaviti CHUTNEY. Chutney je umak koji spaja naizgled nespojivo i oduševljava skladom okusa i mirisa. Chutney je maharadža svih umaka! Kombinacije su beskonačne i ovise o sezonskoj ponudi voća i ukusu kuhara. Iz ovog ljetnog obilja izdvajam marelicu, voće s Istoka koje je osvojilo Zapad, kako svojim predivnim cvatom tako i ukusnim plodom. Upravo je marelica idealan izbor za početak zbog raskošnog okusa i mirisa. Kada biram marelice za svoj chutney, pazim da su plodovi zreli i čvrsti a opet niti pretvrdi niti premekani. Kupljene plodove pregledam, izdvojim oštećene te pustim barem dva do tri dana, obično na kuhinjskom stolu, da dodatno sazriju i razviju okus i miris. To je jako važno. Drugi važan detalj je izbor luka. Luk mora biti ljubičast i to po mogućnosti, dalmatinska slatka kapula prekrasnih sjajnih, velikih glavica. Zaključak je: idite na tržnicu, birajte domaće plodove, razgovarajte s prodavačima i pri tom se dobro zabavite!

A sada se bacamo na posao!

Chutney od marelica i đumbira

Potrebno je:

  • 3 kg očišćenih zrelih marelica
  • svježi đumbir, cca 10 cm
  • 3 velike glavice slatke ljubičaste kapule
  • 2 čajne žličice đumbira u prahu
  • 2 čajne žličice chillia u prahu
  • 2 čajne žličice garam masale
  • jabučni ocat
  • sol i smeđi šećer po ukusu

Priprema:

Očistite i nasjeckajte luk te ga stavite u veliki lonac, malo posolite i prelijte mješavinom octa i vode (otprilike 2:1) tako da prekrijete luk. Poklopite i stavite na jaku vatru da zakipi a zatim polako pirjajte na srednje jakoj vatri, pazeći da ne zagori.

Dok vam se luk pirja, naribajte đumbir i narežite marelice na manje komade i dodajte luku kad postane staklast i mekan. Smanjite vatru i kuhajte otklopljeno uz često miješanje barem 45 minuta. Kada marelice postanu kremaste, dodajte začine i kuhajte još cca 10 minuta te provjerite da li okus odgovara vašem nepcu. Po potrebi dodajte još malo soli, šećera, octa, malo zaljutite… Budite oprezni jer lako je dodati ali oduzeti nije moguće. Ipak, stajanjem se okusi sliježu i razvijaju tako da se sve zajedno stopi u jedan prekrasan sklad.

Dok se chutney polako kuha, pripremite staklenke. Idealne su one od cca 250 – 350 ml s novim poklopcima, trebat će vam 7 – 8 komada ali možete dodati koju viška. Uključite pećnicu na 100 °C i odmah stavite čiste staklenke i poklopce na grijanje. Trebat će vam 15 min, ovisno o pećnici. Ovu radnju uskladite s razvojem situacije na štednjaku – chutney bi trebao biti tek začinjen kad budete palili pećnicu. Također, ako više volite kremastu teksturu, slobodno uključite štapni mikser i zagnjurite ga u vaš lonac uz veliki oprez zbog štrcanja vrelih kapi. Ulijte chutney u vruće staklenke i tek tada ugasite pećnicu te dobro zatvorene vratite na hlađenje do jutra. Vaše staklenke će se polako hladiti u toploj pećnici i pri tom vakumirati. Takav chutney možete čuvati van hladnjaka, kao i svaku drugu zimnicu. Ako slučajno koja staklenka ostane nevakumirana tj. pristiskom na sredinu poklopca čujete onaj “plop”, ne brinite, krenite odmah s degustacijom ili spremite u hladnjak. Inače, ovako pripremljen chutney je najbolji kad “odleži” barem mjesec dana.

Poslužite svoj chutney uz vrhunske sireve i voće!

Dobar tek!